Kantautor Drago Mlinarec (Zagreb, 1942.) bitno je obilježio hrvatsku rock glazbu kao njezin prvi uvjerljiv autorski glas. Započeo je u sastavu "Jutarnje zvijezde" (1962.) koji je potrajao četiri godine, do 1966. kada nastaje "Grupa 220" čije snimke čine zametak hrvatske rock diskografije u vrijeme naglašene dominacije zabavne i festivalske glazbe na tadašnjoj pop sceni. "Grupa 220" potkraj studenoga 1966. snima pjesmu "Osmijeh" koju Radio Zagreb promovira u hit čiji masovni odjek pobuđuje zanimanje tadašnjeg "Jugotona", te u ožujku 1967. izlazi njezina prva EP ploča. Osim "Osmijeha" - trajnog znaka raspoznavanja Mlinarčeva opusa – na nju su uvrštene još dvije skladbe, "Grad" i "Uvijek kad ostanem sam" koje ostaju standardima njegova repertoara. U studenome 1968. "Grupa 220" objavljuje LP "Naši dani" koji je odavno stekao zasluženi status antologijskog, prvog autorskog izdanja toga formata u rock glazbi bivše države. Tijekom 70-ih Drago Mlinarec bio je jedan od najangažiranijih pojedinačnih "aktivista" rock scene toga desetljeća, sudjelujući na prvim izdanjima Boom festivala, brojnim samostalnim i kolektivnim koncertima, ali i kao autor glazbe u različitim kazališnim produkcijama. Opus Drage Mlinarca osigurao je hrvatskoj rock glazbi trajan i presudan biljeg izvornosti ne samo u godinama afirmacije njezina prava glasa, nego i u razdoblju kada je, zahvaljujući i Mlinarčevim kantautorskim i diskografskim istupima, već postala sastavnim dijelom naše glazbene scene.
